_______
Jutros je ptica sletjela na rub prozora.
Nije dugo ostala.
Nekoliko trenutaka gledala je unutra, nakrivila glavu, pa odletjela.
Iza nje nije ostalo ništa.
A ipak, prostor više nije bio isti.
Možda nas najdublji susreti ne mijenjaju tako što nešto ostave u nama, nego tako što na trenutak promijene prostor između nas i svijeta.
Navikli smo tražiti tragove: misao koju ćemo zapamtiti, osjećaj koji ćemo sačuvati, iskustvo koje ćemo moći ponoviti. Kao da ono što ne možemo zadržati nije bilo dovoljno stvarno.
Ali ptica nije manje bila tu zato što je odletjela.
Možda ni Život ne treba zadržavati.
Možda ga upravo pokušaj da ga zadržimo pretvara u nešto što je bilo, dok on već ulazi kroz neki drugi prozor.
Zato danas nemoj čuvati trenutak.
Susretni ga.
I kada ode, pusti ga.
Jer možda se povjerenje ne rađa iz sigurnosti da će se nešto vratiti, nego iz spoznaje da susret nikada nije prestao nastajati.
Ne pokušavaj zadržati Život kada ga osjetiš. Ostani otvoren — možda upravo odlazeći ponovno dolazi.