Mirno jutro uz otvoreni prozor

Jutros je nebo prekriveno oblacima.

Sunce se ne vidi, ali soba je ipak svijetla.

Čudno je koliko lako zaboravimo da ono što ne vidimo nije zato prestalo postojati.

Možda je tako i s povjerenjem.

Dok osjećamo blizinu, lako je vjerovati. Dok prepoznajemo znakove, lako je slijediti. Ali postoje dani kada nema ni znaka, ni odgovora, ni unutarnje sigurnosti.

Samo oblaci.

Tada možda nije potrebno uvjeravati sebe da je sunce iza njih.

Dovoljno je primijetiti svjetlost u sobi.

Ona ne dokazuje sunce.

Ona je njegov trag.

Možda nas Život ne vodi uvijek tako da nam pokaže kamo idemo. Ponekad ostavi samo dovoljno svjetla da vidimo ono što je upravo pred nama.

I možda je to dovoljno.

Ne vidjeti cijeli put.

Ne znati ishod.

Samo prepoznati da ni pod oblacima nismo ostali bez svjetlosti.

Kad ne vidiš izvor svjetlosti, ne traži ga iza oblaka. Pogledaj što je već osvijetljeno.