___________
Jutros je na kamenu ostala kap kiše.
Sunce se već pojavilo, ali kap nije požurila nestati.
U njoj se na trenutak odražavalo cijelo nebo.
Oblaci. Svjetlost. Grana iznad nje.
Sve ono što je bilo golemo stalo je u nešto gotovo neprimjetno.
A kap nije morala postati nebom da bi ga sadržavala.
Možda ponekad previše nastojimo proširiti sebe kako bismo mogli obuhvatiti Život. Razumjeti ga. Pronaći mu smisao. Vidjeti njegov početak i kraj.
A možda nije potrebno obuhvatiti cjelinu.
Možda se cjelina već odražava u najmanjem iskustvu koje upravo živimo — u dodiru zraka na koži, težini stopala na tlu, nečijem pogledu, kratkom trenutku tišine.
Kap će uskoro nestati.
Nebo će ostati.
Ali možda između njih nikada nije ni bilo one udaljenosti koju smo zamišljali.
Ne pokušavaj obuhvatiti Život. Dopusti mu da se na trenutak odrazi u tebi.