___________
Jutros hodam stazom kroz šumu.
Nekoliko metara ispred mene jasno se vidi. Zatim skrene iza drveća i nestane.
Ne znam što je iza zavoja.
Ipak hodam.
Zanimljivo je koliko nam je u životu teško prihvatiti upravo ono što nam je na stazi sasvim prirodno. Ne očekujemo da vidimo cijeli put prije nego što napravimo sljedeći korak.
Vidimo dovoljno.
Jedan dio staze.
Sljedeće stablo.
Mjesto na koje ćemo spustiti stopalo.
A onda se, dok hodamo, pojavi ono što prije nije bilo moguće vidjeti.
Možda se put ne skriva od nas.
Možda jednostavno postoji samo onoliko puta koliko ga u ovom trenutku možemo prijeći.
Zastanem prije zavoja.
Ne pokušavam zamisliti što je iza njega.
Napravim korak.
I ono što je trenutak prije bilo nepoznato polako postaje krajolik.
Ne moraš vidjeti kamo vodi cijeli put. Ponekad je dovoljno da ti sljedeći korak pokaže malo više nego što si mogao vidjeti dok si stajao.